Drevni čuvar zdravlja: Ovo moćno seme sprečava rak, čisti krvotok, štiti srce i pluća i jača imunitet do maksimuma

Sjeme koje jača naš ogranozam i štiti nađe zdravlje. U nastavku teksta doznajte o kojem sjemenu je riječ. Slačica je biljka koja se danas najčešće povezuje sa senfom, ali njena upotreba i značaj daleko prevazilaze ovaj popularni začin. Još u drevnim civilizacijama, prije nekoliko hiljada godina, ljudi su poznavali vrijednost ove biljke i koristili njeno sjeme u ishrani i narodnoj medicini. Zapisi o pripremi senfa pronađeni su u spisima starim oko četiri hiljade godina, što govori o dugoj tradiciji njene primjene.

Iako je prepoznatljiva po snažnom, ljutom i pomalo gorkom ukusu, slačica nije samo začin. Ona je i biljka sa izraženim biološkim djelovanjem, zbog čega se oduvijek smatrala ljekovitom, ali i veoma jakom. Upravo ta jačina zahtijeva oprez prilikom korištenja, bilo u ishrani ili u terapijske svrhe

• Nazivi i vrste slačice

U narodu je slačica poznata pod različitim imenima. Najčešće se naziva gorčica, ali se mogu čuti i nazivi poput gorušice, mustard ili ognjica. Različiti nazivi potiču iz dugogodišnje upotrebe u raznim krajevima i kulturama.

Postoje dvije osnovne vrste ove biljke koje se najčešće koriste. Prva je crna slačica (Brassica nigra), koja ima izraženije ljut ukus i jače djelovanje. Druga je bijela slačica (Sinapis alba), čije je sjeme nešto blaže, ali i dalje vrlo karakteristično. Obje vrste pripadaju istoj biljnoj porodici i dijele mnoge slične osobine, ali se razlikuju po intenzitetu i načinu primjene.

• Izgled i osnovne karakteristike biljke

Slačica je jednogodišnja biljka koja može narasti od pola metra pa i do više od jednog metra visine. Ima uspravnu stabljiku, razgranatu u gornjem dijelu, dok su listovi nazubljeni i tamnozelene boje. Cvjetovi su sitni, žuti i skupljeni u cvasti, a nakon cvjetanja formiraju se mahune u kojima se nalazi sjeme.

Sjeme slačice je sitno, okruglo i može biti žute, smeđe ili gotovo crne boje, zavisno od vrste. Upravo to sjeme predstavlja najvredniji dio biljke i najčešće se koristi.

• Sjeme slačice u tradicionalnoj upotrebi

Najpoznatiji i najčešće korišten dio slačice jeste njeno sjeme. Ono samo po sebi nema izražen miris, ali kada se samelje ili dođe u dodir sa tečnošću, oslobađa snažan, ljut i prodoran miris i ukus. Zbog toga se koristi kao osnova za senf, ali i u raznim tradicionalnim pripravcima.

U narodnoj medicini sjeme slačice se povezivalo sa poboljšanjem rada digestivnog sistema, jetre i cirkulacije. Smatralo se da može podstaći varenje i zagrijati organizam, naročito u hladnijim periodima godine. U nekim krajevima se vjerovalo da njegov jak miris može stimulisati čula, ali danas se takve prakse posmatraju sa velikom dozom opreza.

• Ulje slačice i njegova svojstva

Od sjemena, naročito bijele slačice, može se dobiti ulje žućkaste boje koje po izgledu podsjeća na suncokretovo. Međutim, riječ je o eteričnom ulju izuzetno jakog djelovanja. Njegova ljutina i koncentracija aktivnih supstanci čine ga potencijalno opasnim ako se ne koristi pravilno.

Ulje slačice može iritirati kožu i sluzokožu, a u većim količinama izazvati opekotine i plikove. Zbog toga se u farmaceutskoj praksi tretira kao snažna supstanca i koristi se isključivo pod stručnim nadzorom. U prošlosti je bilo poznato da čak i mala nepažnja u rukovanju ovim uljem može dovesti do ozbiljnih posljedica.

• Aktivne supstance i savremena istraživanja

Jedna od najzanimljivijih supstanci koje se nalaze u slačici jeste izotiocianat. Upravo ova supstanca odgovorna je za ljutinu i specifično djelovanje biljke. Savremena istraživanja su pokazala da izotiocianati privlače pažnju naučnika zbog svog potencijalnog uticaja na ćelijske procese u organizmu.

Pojedine studije ispituju mogućnost da ove supstance imaju ulogu u prevenciji određenih oboljenja, uključujući i tumore. Iako su takva istraživanja još u toku i zahtijevaju dodatne dokaze, jasno je da slačica nije obična biljka i da njeni sastojci imaju snažno biološko djelovanje.

Zbog svega navedenog, slačica zauzima posebno mjesto između začinskih i ljekovitih biljaka. Njena duga istorija, intenzivan ukus i jaka svojstva čine je biljkom koju treba dobro poznavati prije bilo kakve upotrebe.