Zaboravljeni ukus detinjstva: Da li se sećate crnog duda?
Mnogi ga na prvi pogled pomešaju sa džinovskom kupinom, ali čim ga probate, shvatite da je reč o nečemu sasvim drugom. U pitanju je dud (murva), a na slici je konkretno crni dud. Dok su bele sorte slađe i „bljutavije“, crni dud ima savršen balans slatkoće i kiselosti koji se ne zaboravlja.
Zašto smo ga kao mali obožavali (iako su nas grdili)?
Sećate li se onih neuništivih tamnoljubičastih mrlja na dlanovima, jeziku i, što je najgore, na omiljenoj majici? Crni dud je prirodna „farba“ koja se jedva skida, ali je ukus bio vredan svake kritike roditelja.
Činjenice o dudu koje verovatno niste znali
- Dve potpuno različite vrste: Postoji beli dud (Morus alba), koji je donet iz Kine zbog uzgoja svilene bube, i crni dud (Morus nigra), koji potiče iz Persije.
- Prava „superhrana“: Iako ga danas retko viđamo u prodavnicama jer je previše mekan za transport, dud je krcat vitaminom C, gvožđem i antioksidansima (antocijaninom) koji čuvaju srce.
- Lekoviti list: Čaj od lista duda je jedan od najpoznatijih narodnih lekova za regulaciju šećera u krvi.
Recept iz bakine sveske: Sirup (Sok) od crnog duda
Pošto plodovi brzo propadaju, naši stari su ih pretvarali u sirup koji je služio kao lek za upalu grla i jačanje krvi.
Sastojci:
- 2 kg zrelih plodova crnog duda
- 1 kg šećera (ili manje, po ukusu)
- Sok od 2 limuna
Priprema:
- Gnječenje: Plodove operite i izgnječite rukama ili drvenom kašikom (obavezno koristite rukavice ako ne želite ljubičaste ruke danima!).
- Mirovanje: Dodajte šećer i sok od limuna, promešajte i ostavite da odstoji preko noći na hladnom mestu.
- Kuvanje: Sledećeg dana smesu kratko prokuvajte (oko 10-15 minuta) uz skidanje pene.
- Ceđenje: Procedite kroz gustu gazu. Dobijeni sirup sipajte u sterilisane staklene flaše.
- Uživanje: Razblažite sa vodom i uživajte u ukusu koji momentalno vraća u 1990-e ili 80-e!
Kako se kod vas zvalo ovo voće?
U nekim krajevima je dud, u drugima murva, a negde su ga zvali jednostavno „ona velika kupina sa drveta“. Činjenica je da su stara stabla duda danas prava retkost i svako koje preživi je pravi spomenik prirode.