Godine 1976., epidemija gripe pogodila je nekoliko staračkih domova u Vijetnamu, pogodivši starije osobe razornom brzinom.
Medicinske potrepštine su bile oskudne – nije bilo antivirusnih lijekova, respiratora, čak ni pouzdanog kisika. Pa ipak, u jednom objektu, osoblje je odbilo da se preda.
Okrenuli su se posturalnoj drenaži, jednostavnoj, ali domišljatoj metodi: nježnim naginjanjem pacijenata na peškirima ili podizanjem njihovih trbuha, njegovatelji su koristili samu gravitaciju kako bi pomogli u odvodnjavanju tekućine iz pluća i održavanju disajnih puteva čistim.
Bio je to mali čin kreativnosti rođen iz očaja – i uspio je.
Dok su drugi domovi izgubili desetine, ovaj nije zabilježio nijedan smrtni slučaj.
Gotovo zaboravljena izvan Vijetnama, priča ostaje tihi dokaz ljudske otpornosti – podsjetnik da inovacija ne dolazi uvijek iz laboratorija, već iz saosjećanja, posmatranja i volje da se nekome održi disanje.
